Dio srpske kinematografije posvećen filmovima za djecu godinama je u nezavidnom položaju, bez obzira na to što je ova vrsta umjetnosti važan segment odrastanja i obrazovanja najmlađe publike. Srpski reditelji rijetko se odlučuju za snimanje dječijih filmova, a jedan od osnovnih razloga za to je nedostatak novca.
Reditelj filma za djecu "Princ od papira" Marko Kostić jedan je od onih stvaralaca koji njeguju srpski dječiji film.
"Princ od papira" bio je u najužem izboru za najbolji balkanski film, a sa uspjehom je prikazan na još dvanaest internacionalnih festivala u svijetu, na kojima je osvojio veliki broj nagrada. Premijerno je prikazan na beogradskom festivalu "Kratki metar", a na festivalu "Prvi kadar" u Istočnom Sarajevu osvojio je "Gran pri". Sljedećeg mjeseca ide na festival u Urugvaju.
Film govori o sazrijevanju, odnosu mladih prema odraslima, ali i o važnosti opredjeljivanja malih i velikih prema dobru i zlu.
- Na Balkanu dječiji film je sveden na minimum. Ali, što se tiče stranih kinematografija, situacija je različita. U srpskim bioskopima ima dosta dečijih filmova, od holivudskih animiranih, do nemačkih, francuskih i nordijskih filmova - rekao je Kostić.
Istakao je da filmove za djecu uglavnom snimaju bogatije države, pa ih prikazuju u bioskopima manje razvijenih zemalja.
- Ne možemo reći da dječijeg filma na tržištu nema nikako. Međutim, nema filmova na srpskom jeziku - kazao je Kostić.
Dodao je da dječiji filmovi moraju biti zabavniji, ali prvenstveno poučni, piše Glas Srpske.
- To je veoma značajno ako se društvo nalazi u krizi, pa nema dovoljan autoritet da bi objasnilo najmlađima kako da pronađu rješenje za svoje probleme. Sigurno je da će ovaj nedostatak dječijih filmova na domaćem tržištu najmlađe odvojiti od praćenja domaćeg filma - smatra Kostić.
Kazao je da je dječiji film takođe zahvalan za predstavljanje porodičnih odnosa, koji često nisu precizno predstavljeni ni u nekim drugim žanrovima.
Snimanje dječijih filmova je segment filmske umjetnosti koji u Republici Srpskoj gotovo da i ne postoji. Izuzetak ove tvrdnje je umjetnik iz Prijedora Zoran Radonjić. On je akademski slikar koji je Akademiju umjetnosti završio 1999. godine u klasi profesora Dušana Todorovića, a 2004. i magistarske studije kod istog profesora. Osim slikarstva, bavi se putopisima, dokumentarnim serijalima, kratkim filmovima i igranim filmovima za djecu.
Iza Radonjića stoje kratki filmovi: "Todor", "Marija", "Sam", "Ruke", "Bolesno mjesto", "Kozara koja nestaje" i rimejk "Sam". Autor je igranih filmova za djecu "Tajna školskog podruma", "Duboko u šumi" i "Otmica".
Filmove "Duboko u šumi" i "Otmica" pogledalo je oko 40.000 gledalaca, a u Beogradu i Novom Sadu na "Kids festu" 2007. i 2008. godine imali su odličan prijem kod publike.
- Inspiracija su mi bili filmovi "Orlovi rano lete", "Družba Pere Kvržice" i slični filmovi, koje sam rado gledao u djetinjstvu. Djeca danas nemaju priliku da gledaju takve filmove novijeg datuma - kazao je Radonjić.
Dodao je da je jedan od razlog što reditelji ne snimaju filmove za najmlađu publiku i nedostatak dobrih scenarija.
