glavniBanner
second_button second_button second_button second_button second_button second_button second_button second_button second_button

 

Homepage Übersetzung  

skupstina kosova 2 migranti44444 vrs3
ncr patrijarsija noc muzeja000 beldoks11 novak11111111 djokovic444444444

Second Second Second Second Second Second Second Second Second Second Second

Teatar je shvatao kao idealno mesto za život  

izvor: agencije  foto: vn                                                                                                    16.05.2019.

janketic

Mihailo Miša Janketić, jedan od najvećih srpskih i jugoslovenskih glumaca, preminuo je juče u Beogradu u 80. godini života ostavivši iza sebe raskošnu, bogatu karijeru. Otišao je dostojanstveno kako je i živeo kod svojih roditelja Radomira i Milice koji su stradali u vihoru rata ostavivši ga tada kao krhkog dečaka da večno pati za njima. Janketićeva glumačka ličnost obogatila je proteklih decenija pozorišnu, filmsku i televizijsku scenu Srbije i bivše Jugoslavije igrajući podjednako uspešno u najraznovrsnijem repertoaru i u najrazličitijim žanrovima, na pozorišnoj sceni, televizijskom ekranu, radiju, filmu.

Zahvaljujući svojim junacima, kojima se nesebično davao, Janketić je bio nosilac najvažnijih priznanja: od Oktobarske nagrade, Sterijinih priznanja i „Zlatnih ćurana” do Dobričinog prstena, odnosno „Pavla Vuisića” za životno delo, do statuete „Joakim Vujić”...

Rođen je 24. maja 1938. godine u Novom Sadu. Gimnaziju je završio u Beogradu. Upisao je studije književnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu, ali je posle tri godine, 1958. postao student glume na Akademiji za pozorište, radio, film i televiziju. Diplomirao je 1962. godine u klasi profesora Mate Miloševića.

Janketićevo detinjstvo bilo je obojeno tugom, mladost jakim mladićima na sceni, potom herojima, zatim karakternim herojima, pa likovima očeva, deda, mudraca… Iz kakvog stanja duha se rađala njegova umetnost govorio je Janketić u jednom od svojih poslednjih intervjua za „Politiku”h:

Moja glavna preokupacija od kako znam za sebe bila je da zaboravim nešto što mi se u detinjstvu dogodilo i da život pretvorim u igru i ako je moguće u radost. Ne volim za sebe da kažem da sam glumac, već da sam igrač. Kao što ne volim da kažem za domaćina čoveka da je seljak. Sve što se dešavalo i što me je uputilo ka umetnosti bila je igra i potreba za radošću, odnosno nekom vrstom zaborava. Međutim, ispostavilo se da je igra ili gluma u pozorištu jedno od najidealnijih mesta za moj život. Ponekad mi se čini da sam se od realnog života, verovatno nemajući snage da se sučelim sa njim, prosto sakrio iza zavesa. I da mi je jako dobro što imam mogućnost da odigram mnogo, mnogo života koji su se dešavali u različitim periodima koliko je stara naša dramska literatura. Kada sam bio mlad igrao sam mladiće, onda ljubavnike, mlade heroje. Kada je došlo vreme karakternih rola tada sam taman po svojim godinama ličio na njih. Sve je išlo svojim redom. Kako sam se razvijao tako su se menjale uloge koje sam igrao. Svako doba ima svoje prednosti, a pozorišno vreme je uvek u prednosti.

Tokom karijere odigrao je brojne uloge u pozorištu, najviše u svom JDP-u na čijoj sceni je debitovao u predstavi „Ričard Treći” 1961. godine. Član ansambla JDP-a bio je od 1962. do 1998. godine. U tom periodu ostvario je preko šezdeset uloga. Poslednju premijeru Miša Janketić je imao prošlog proleća, na sedamdesetogodišnjicu Jugoslovenskog dramskog pozorišta u predstavi „Kralj Betajnove”. Na scenama JDP-a bio je Igo u „Prljavim rukama” Ž. P. Sartra, Uroš Peti u „Smrti Uroša” V. S. Stefanovića, Ljuba Vrapče u predstavi „Kad su cvetale tikve” D. Mihailovića, Raskoljnikov u „Zločinu i kazni” F. M. Dostojevskog... Sa velikim uspehom igrao je Janketić i na scenama drugih pozorišta – Ateljea 212, Narodnog pozorišta, Beogradskog dramskog pozorišta, Srpskog narodnog pozorišta, Zvezdara teatra...

Imao je Janketić i kreativnu krizu 1969. godine zbog zabrane predstave „Kad su cvetale tikve”, posle čega je otišao u brda Crne Gore da tamo živi. I pored toga što je Ljubu Vrapčeta odigrao samo pet puta, ovog Mihailovićevog junaka smestio je u jednu od svojih boljih uloga. Devet meseci je zbog Vrapčeta trenirao boks svakoga dana plus probe. Nedelju dana pred premijeru „Tikava...” živeo je u svojoj garderobi u JDP-u gde su mu donosili i hranu jer nije izlazio iz pozorišta. Tokom karijere Janketić se često bavio i istorijskim ličnostima, stradanjima, patnjom, ljudima iz naroda. Bio je Ivo Andrić, vojvoda Živojin Mišić, Staljin, Marko Miljanov, knjaz Nikola, Josip Broz Tito...

Sećam se kada sam igrao kralja Nikolu na Cetinju proučavao sam čak i jelovnik iz te čuvene kafane „Lokanda”h gde su se odigravale najžešće partije pokera u Evropi. Šta je jeo kralj Nikola? Ima lepa anegdota iz tog perioda. Bilo je mnogo ambasada i konzulata u to vreme na Cetinju, pa su se gotovo svakodnevno priređivali bogati prijemi na kojim se pilo i jelo. Kralj Nikola bio je jako sklon da se prejede, a njegova majka znajući za to mu je uvek pre izlaska iz kuće pripremala kuvanu teleću glavu koju je on obožavao. Ona ga je naročito mamila da se najede te hrane da bi na prijemima bio pristojan – govorio je nedavno Janketić za „Politiku”h uz napomenu da je od Marka Miljanova usvojio moralni moto, a najdragocenije političko iskustvo stekao igrajući u Sartrovim „Prljavim rukama”h. Sa monodramom „Miloš – veliki knjaz serbski” Janketić je proputovao ceo svet. Radeći na liku Miloša Obrenovića, otkrivao je Janketić, mnogo toga je naučio.

Tog trenutka napravio sam pravi potez, naravno nagovoren, ili ponukan Milošem koji je bio praktičan čovek. Napravio sam veliku stvar: dobar deo svog javnog života sam ukrao i pretvorio u svoj lični porodični život i mislim da je to najveći dobitak koji sam u životu postigao. Više sam dobio nego što sam izubio – pričao je ovaj mag srpske scene.

U filmografiju Miše Janketića ulaze ostvarenja „San” Puriše Đorđevića, „Kako su se voleli Romeo i Julija?” Jovana Živanovića, „Opatica i komesar” Gojka Šipovca, „Horoskop” Bore Draškovića, „Ubistvo na svirep i podmukao način i iz niskih pobuda” Žike Mitrovića, „Devojka sa Kosmaja” Dragovana Jovanovića, „Svadba” Radomira Šaranovića, „Zimovanje u Jakobsfeldu” Branka Bauera, „Svetozar Marković” Eduarda Galića, „Kako sam sistematski uništen od idiota”h Slobodana Šijana, „Početni udarac” Darka Bajića...

Igrao je i u televizijskim dramama i u serijama: „Dimitrije Tucović”, „Otpisani”, „Salaš u Malom Ritu”, „Nepokoreni grad”, „Sivi dom”, „Vuk Karadžić”, „Bolji život”, „Zaboravljeni”, „Srećni ljudi”, „Porodično blago”, „Ubice mog oca”, „Žmurke”...

Mihailo Janketić se bavio i pedagoškim radom kao profesor glume na Akademiji umetnosti u Novom Sadu. Datum sahrane i komemoracije biće naknadno objavljeni.

Veliki profesionalac i uzor mnogima

Otišao je jedan od najznačajnijih jugoslovenskih i srpskih glumaca, veliki profesionalac, umetnički uzor mnogima, složili su se sagovornici Tanjuga Milan Vlajčić, Gorčin Stojanović, Vojislav Brajović i Radoslav Zelenović na vest o smrti barda srpskog glumišta Mihaila Miše Janketića.

Hroničar kulture Milan Vlajčić napomenuo je da je otišao velikan našeg glumišta kojeg je krasila ogromna posvećenost umetnosti. „Nesumnjivo, Janketić je jedan od najznačajnijih jugoslovenskih glumaca koji je umeo da inspiriše kolege koje su delile pozorišnu scenu sa njim. Janketića pamtim po maestralnoj ulozi u zabranjenoj predstavi 'Kada su cvetale tikve', mada je bio jednako maestralan i na filmu i u televizijskim formatima”, kazao je Vlajčić.

Umetnički direktor Jugoslovenskog dramskog pozorišta Gorčin Stojanović kaže da je otišao jedan od najznačajnijih glumaca koji su obeležili drugu polovinu 20. i početak 21. veka. „Od kada je 1961. godine postao deo ansambla Jugoslovenskog dramskog pozorišta Janketić je demonstrirao odanost glumi. Bez obzira na to u kakvoj se ulozi nalazio na pozorišnoj sceni, bila ona najsitnija i najlakša ili glavna, nikada nije pojeftinjavao glumački poziv. Bio je korektiv i putokaz za sve kolege. Nije se moglo tek tako glumiti pored Miše Janketića ili režirati neku pozorišnu predstavu jer je njegovo prisustvo obavezivalo na pun angažman”, rekao je Stojanović.

Glumac Vojislav Brajović napominje da smo izgubili jednog od najznačajnijih srpskih glumaca. „Ostali smo uskraćeni za talenat, energiju i ljubav prema teškoj profesiji kao što je gluma po čemu je Janketić bio poznat. Verujem da će tu baklju odanosti profesiji nastaviti njegov sin Marko”, kazao je Brajović.

Filmski poslenik i upravnik Audiovizuelnog arhiva i Centra za digitalizaciju Radoslav Zelenović ocenio je da je malo primera u našoj kulturi poput Miše Janketića koji je u svemu što je radio ostavio dubok trag ne samo zbog velikog broja uloga u pozorištu, na filmu, televiziji, pa i radiju, već zbog toga što su te uloge na najbolji mogući način obeležile pre svega filmsko stvaralaštvo na ovim prostorima. „Nema reditelja, od Puriše Đorđevića, preko Joce Živanovića i Žike Mitrovića, pa do Slobodana Šijana i Darka Bajića, sa kojim nije uspešno sarađivao”, rekao je Zelenović i dodao da su više od 120 filmskih i televizijskih uloga Janketićeva zaostavština za generacije koje dolaze.

 

 

Završen 12. Beldoks: Pobednici Marković i Gravaja

Noć muzeja: Priče koje ne bi trebalo propustiti

Odlazak Petra Omčikusa: Beograd u šljivama na obali mora

Preminuo Igor Pervić

Za Bitef 13 miliona

Izložba "Džez u Beogradu" na Kalemegdanu

Retrospektiva Želimira Žilnika u Parizu

Noć muzeja: Barili, Tuluz-Lotrek, Vudstok

„Balkanska međa” na udaru „Tajmsa”

Završen 66. Martovski festival: Uspeh "Okupiranog bioskopa"

Vojislav Bubiša Simić: Nisam samo svirao nego i živeo džez

Počeo 16. Beogradski festival igre

Sloboda izražavanja u totalnom siromaštvu

 

 

 

second_buttonsecond_buttonsecond_buttonsecond_buttonsecond_buttonsecond_buttonsecond_buttonsecond_buttonsecond_buttonsecond_buttonsecond_button