glavniBanner
second_button second_button second_button second_button second_button second_button second_button second_button second_button

 

Homepage Übersetzung  

kosovo00 av-erdogan evrointgracije
KOSIZBORI ZLATNEKOCKE Viminacijum montero zve-par1 Novak7777

Second Second Second Second Second Second Second Second

  Prvaci Evrope zaslužuje opštu podršku              

izvor: agencije  foto:                                                                                                          08.10.2019

kovac1

Kroz naprslinu u zidu sankcija prvi su se provlačili odbojkaši. Savez je prihvatio i ono što je izgledalo neostvarljivo samo da generacija, u koju je imao veliko poverenje, izađe na međunarodnu scenu. Kvalifikacije za Evropsko prvenstvo 1995. počeli su u Danskoj. U Kopenhagenu je domaćin pričao koliki mu je budžet za godinu dana. Naši su, bez preterivanja, maštali da toliko sakupe za deset godina.

A tog trenutka su čekali da se sakupe naši reprezentativci. I u prohladnoj danskoj noći se zeblo od strepnje da li će Kovač da stigne. Igrao je u italijanskom prvenstvu te večeri i onda bez spavanja krenuo na put da bi bio na raspolaganju našoj odbojci, našoj zemlji. Naša reprezentacija je pobedila i krenula da čini čuda – treće mesto u Evropi, pa zenit – olimpijsko zlato u Sidneju 2000.

Posle neuspeha naše reprezentacije u Bariju, u interkontinentalnim kvalifikacijama, došlo je do promene selektora. Manje od mesec i po pre Evropskog prvenstva. A Kovač je i ovoga puta stigao na vreme da trijumfujemo.

Ovo zlato biće zapamćeno po tome što se selektor poklonio igračima na pobedničkom postolju...

Neke stvari se dešavaju spontano. Poklonio sam se zato što su me učinili ponosnim, što sam ostvario svoje snove. Biti selektor svoje zemlje i na prvom takmičenju osvojiti najsjajniju medalju – zaslužili su da im odam počast.

A izlazak pred publiku uoči fudbalske utakmice Crvena zvezda – Olimpijakos?

Neopisiv je osećaj izaći pred toliko ljudi i predstavljati Srbiju s trofejem. Bio je to počasni krug odbojke. Hvala Crvenoj zvezdi što nam je omogućila da promovišemo naš sport. I nadam se da smo joj doneli sreću pošto je pobedila.Zbog promocije odbojke otišli bismo i da je igrao Partizan ili neki drugi klub.

Postali ste evropski prvak s igračima, koji se mesec i po pre toga nisu kvalifikovali na Olimpijske igre...

Širi spisak igrača je već bio poslat CEV-u i niko više nije mogao da bude dodat, samo da se skrati na 14 imena. Mala rokada – izostavljen je Batak, jer je imao malu povredu, pa je priliku iskoristio Todorović.

I taj malokrvni tim, koji je od Italije izgubio borbu za odlazak na Olimpijske igre, na Evropskom prvenstvu se borio kao gladijator...

Kako se to dogodilo to treba njih pitati. Ja mogu da kažem da imam agresivan način rada, koji ponekad odgovara igračima, a ponekad ne. U ovom slučaju je odgovarao svima. Za njihovu igru sam dobio komplimente i od kolega. Tu transformaciju su primetili i Hejnan, selektor svetskog prvaka Poljske, Đani, nekad čuveni igrač, Anastazi, slavni trener, Samelvuo, koji vodi rusku reprezentaciju...

Kada ste shvatili da možete da budete evropski prvaci?

Ja sam se od prvog trenutka nadao. Pre nego što sam postao selektor rekao sam da imamo igrače, koji su krem svetske odbojke. Bilo bi licemerno da kad sam seo u selektorsku fotelju kažem drugačije. To bih mislio i da nismo uzeli zlato, jer su oni vedete u svojim klubovima. Ali, za 21 dan koliko smo imali do Evropskog prvenstva i samo 12 popodnevnih treninga, jer je ostalo otišlo na putovanja i tako dalje, morao sam to da krijem u sebi da ne bude da lupam gluposti. Imamo, razume se, i mane, ali smo ih dobro sakrili. U svakom slučaju ne bih preuzeo selekciju da nisam bio ubeđen da ima dobre izglede. Peti set smo igrali kao da je prvi, bili smo i skočniji, i brži od protivnika. Odličan posao je obavio ceo stručni štab i igrači, koji su sve to izvršili.

I kada su Francuzi u polufinalu i Slovenci u finalu odigrali zastrašujuće svoj najbolji set prosto se osećalo da naši mogu još bolje...

Osećala se dobra „hemija”, neka sigurnost da i kad oni igraju dobro možemo da nađemo rešenje. Meni je na početku najveći problem bio da se, kad ne ide sve glatko, ne vrate duhovi prošlosti kao kad su pali protiv Italijana u Bariju. Bili su sada jaki u glavi, fizički spremni, taktički dobri. Francuzi su igrali dobro, ali smo znali da ćemo jednim dobrim servisom da napravimo razliku. Petrić je počeo s 5:0 za nas i nastavili smo da meljemo Francuze u petom setu. Njega sam trenirao u tri kluba i bilo je logično da se oslonim na igrače s kojima sam radio, koji znaju moj način rada i mentalitet.

Srbija je, što bi se reklo, apsolutni evropski prvak u odbojci, jer je prva i u muškoj i u ženskoj konkurenciji, a klubovi su nam u takvoj situaciji da odustaju od učešća u evropskim kupovima.

Zabrinjavajuće je što je od sedam klubova šest odustalo od Evrope. Jedino će Vojvodina da igra. Ali, mi imamo talente, koji vrlo mladi odlaze u inostranstvo. Tako je bilo s Kovačevićem, Jovovićem, Atanasijevićem... Strani klubovi znaju šta kupuju, a oni tamo i stasavaju. Nadam se da će neke mame i tate da vide kakva je atmosfera u ovoj reprezentaciji, kakva je to zajednica i da će svoje dete da dovedu u odbojku.

Od čega žive naši klubovi, a od čega inostrani?

Kod nas 90 odsto klubova živi od lokalnih samouprava, koje pomažu odbojci kao i ostalim sportovima. Ali, to je tavorenje, nema mogućnosti za napredovanje. Sponzori biraju sportove koji su zastupljeniji u medijima i kojima na neki način i ne trebaju. Fudbal ne smatram za sport, nego za biznis. I košarka je na tom putu. Iza odbojke posle svih ovih rezultata treba svi da stanu. Srbija je i 2011. bila evropski prvak i u muškoj i u ženskoj odbojci. To nikome drugome nije uspelo. Da nam je liga jača više bi bilo dece u odbojci i talenti možda ne bi tako rano odlazili, nego bi ovde postali pravi igrači.

Koliko je u savremenoj odbojci važna uloga trenera?

U odbojci su treneri u drugom planu. U prvom smo kad se izgubi. Mi smo potrošna roba. Diskutabilno je da se govori o važnosti trenera i igrača. Uvek postoji individualan kvalitet igrača, koji pravi razliku. Ne može jedno bez drugog. Na Evropskom prvenstvu su svi bili prijatno iznenađeni kako naša ekipa čita protivnika. Za to zasluge ima ceo stručni štab od kojeg igrači dobijaju informacije. A njihova je zasluga što to sprovedu na terenu. Kao trener volim da radim s našim ljudima u stručnom štabu i igračima. Bio sam trener Petriću, Atanasijeviću, Čupkoviću, Mitiću i verovatno oni međusobno, a i s drugim igračima, pričaju i o tome. Mislim da je sada bilo neko iščekivanje kako je kad se radi sa mnom. Pretpostavljam da su utisci igrača, koji su radili sa mnom, bili maksimalno pozitivni i to sam iskoristio. Stvorili smo dobru „hemiju”h, pozitivnu energiju i zato se osećala sigurnost. Ukrajince svi potcenjuju, a oni su bili juniorski prvaci i sada su stasali. Vodili su protiv nas s 21:17 i onda je na servis došao Atanasijević. Tad se videlo koliko je važan individualni kvalitet. Pričalo se da je Kovačević težak za saradnju. Ali ja vidim da je veliki profesionalac od prvog do poslednjeg minuta na treningu.

Šta Vam je bilo najteže na Evropskom prvenstvu, a šta najlepše?

Najteže mi je bilo na početku. Izašao sam iz aviona i išao ka nekom malom autobusu od 25 mesta. Na njemu piše „Srbija”, a dolazi ekipa od 26 članova s krevetima za masažu, torbama, loptama i svim pratećim stvarima. A pored njega ogroman autobus i na njemu „Španija”. A bila je teška i svaka utakmica: da li sam dovoljno dobro pripremio ekipu, da li sam dobro odradio u vezi sa skautingom... Najlakše je bilo kad se završilo finale. Izdržali smo ogroman pritisak. Slovenija je prvi set odigrala kao u transu. Mi smo jedini u istoriji na jednom prvenstvu pobedili tri reprezentacije, koje su igrale pred svojom publikom – Belgiju u Antverpenu, Francusku u njenom glavnom gradu i Sloveniju, doduše u Parizu, ali pred 10.000 njenih navijača.

Popravni za odlazak na Olimpijske igre je u januaru. Zbog toga ste i dovedeni, jer Vam tada ističe dogovor sa savezom...

Meni je rečeno da zbog izbora u OSS mogu da mi ponude saradnju samo do januara. Pristao sam, pa ćemo da vidimo. Nadam se da ćemo da odemo na Olimpijadu. Biće teško. U našoj grupi su Bugari, Francuzi i Holanđani, a u drugoj Nemci, Belgijanci, Slovenci i Česi. Nemamo vreme da budemo zajedno – samo desetak dana pre tog takmičenja. To znači pet popodnevnih treninga. Životna nam je želja da odemo u Tokio i ponovimo nešto slično onome što je bilo u Sidneju.

 Sam sebi trener

Na pitanje zašto se opredelio da bude odbojkaš, a potom i trener, Kovač je obrazložio:

– Odbojka je u Velikom Gradištu, u kojem sam rođen, sport broj 1 i, prosto, nije bilo dileme. Kada je VGSK igrao u Kupu šampiona ja sam skupljao lopte. Mitić, Trifunović, Đorđević, Lukić, Selić i ostali iz te generacije su mi bili idoli. Kad su oni igrali zatvarale su se prodavnice u gradu. Dok sam bio igrač mislio sam da ni mrtav neću u trenere. Međutim, kad sam otišao u inostranstvo između dve sezone sam sam trenirao u Velikom Gradištu. Smatrao sam da na pripreme treba da odem spreman, jer me niko neće čekati da tamo počnem od nule. To su videli Mitić i tadašnji predsednik VGSK, došli su kod mene i rekli da kad mogu da treniram sebe, mogao bih da treniram i njihovu ekipu. I korak po korak uspostavila se dobra konekcija između mene i igrača, pa smo čak izbacili u Kupu Srbije i Vojvodinu. Tada sam pomislio da možda imam trenerski gen. Pošto je odbojka moj život, a ja nisam sposoban da budem u upravama, menadžer ili nešto slično, mogao sam da ostanem u njoj samo kao trener.Tri puta polagao anatomiju, jer je – Kovač

Igrač mnogo nauči od trenera, a od koga uči trener? U Kovačevom slučaju to je ovako:

– Ne želim da me iko preskoči, želim da stalno budem u vrhu. To možda nije moguće, ali se trudim. Potrebna su velika odricanja, velika upornost i mnogo sreće. Da sam bio zdrav imao bih više trofeja, možda bi naša reprezentacija bila svetski prvak 1998. Možda joj tada falio jedan moj poen, ali nisam igrao, jer sam povredio leđa. Kada je trebalo da odem u Kuvajt tamo su očekivali Kovača olimpijskog šampiona i trudio sam se da odem sto posto spreman. Ne sme da se kalja ugled. Čuo sam i za strance koji su dobili otkaz, jer nisu pokazali razliku već na prvom treningu. Kad sam polagao anatomiju kod Lukmana pao sam prvi put, pa drugi put... I treći put pitam profesora: „Valjda nisam toliko loš da ne dobijem prelaznu ocenu?” A on mi odgovori: „Ti si Kovač. Ti moraš da budeš bolji od drugih”.

 

 

Srbija je šampion Evrope!

Srbija u finalu!

Srbija preko Ukrajine do bitke za medalju

Odbojkašice Srbije ponovo šampionke Evrope

Odbojkašice Srbije u finalu Evropskog prvenstva

Odbojkašice pred polufinale: Nadamo se finalu/Odbojkašice Srbije u polufinalu EP

Odbojkašice u četvrtfinalu EP

Četvrta pobeda odbojkašica Srbije na EP, savladana i Grčka

Tri od tri: Srbija bolja i od Francuske, sledeća Grčka

Odbojkašice kreću na EP

Slobodan Kovač novi selektor odbojkaša Srbije

 

 

 

second_buttonsecond_buttonsecond_buttonsecond_buttonsecond_buttonsecond_buttonsecond_buttonsecond_buttonsecond_buttonsecond_buttonsecond_button