glavniBanner
second_button second_button second_button second_button second_button second_button second_button second_button second_button

 

Homepage Übersetzung  

osce dodik8888 izbori bih
komicar sns1 oktobarski-salon03 nole-i-rafa odbojkasice-22 nenad-perunicic

Second Second Second Second Second Second Second Second Second Second Second

Poslednji aplauz za Predraga Ejdusa             

izvor: evn  foto: vn                                                                                                    09.10.2018

ejdus-

Dostojanstvenim, potresnim, gotovo desetominutnim aplauzom, u ponedeljak je poslednji put sa velike scene Narodnog pozorišta ispraćen glumački bard Predrag Peca Ejdus (1947- 2018), na komemoraciji u kući u kojoj je odigrao prve i poslednje uloge, na čijem čelu je bio kao upravnik i direktor Drame.

Sa pozornice na kojoj je bio njegov veliki portret i scenografija iz "Kir Janje", predstave u kojoj je briljirao više od četvrt veka, od velikana su se oprostili upravnik Dejan Savić, njegova školska drugarica i koleginica Ceca Bojković, reditelji Vida Ognjenović, Tatjana Mandić Rigonat, Jagoš Marković, Egon Savin, mladi glumci Hana Selimović i Gordan Kičić. Na sceni koja je ostala potpuno prazna posle emitovanja odlomaka iz njegovih najmarkantnijih uloga, poslednji se čuo lirski tanan i bolan tekst njegove ćerke, glumice Vanje Ejdus, koja je u sali prepunoj prijatelja, kolega i poštovalaca, sedela uz majku Milicu i brata Filipa.

- Smrću Predraga Ejdusa pala je zavesa na jedno razdoblje u istoriji srpskog pozorišta, razdoblje velikana scene - istakao je Egon Savin, zahvaljujući se Ejdusu za sve što su zajedno uradili, a što nije uspeo dok je bio živ, jer smrt uvek dolazi prerano. - Suočeni smo sada sa bespomoćnom činjenicom neumoljive smrti, pa ipak verujem da ćemo se ponovo sresti, kao senke u neki daleki ponedeljak, pred prvu probu, da uradimo još one četiri predstave koje smo planirali.

Na prebogatu biografiju umetnika neponovljive energije podsetio je upravnik Savić, naglasivši da koliko god iscrpno bilo pobrajanje onoga što je uradio, u to ne može da stane strast koju je unosio u svoj posao. Savić je obećao da će Narodno pozorište naći način da se sećanje na Ejdusa institucionalizuje, jer je, između ostalog, bio jedan od najuspešnijih upravnika u istoriji nacionalnog teatra.

- Ogromna količina rada, podstrekivana strašću, radoznalošću, istražilaštvom i ljubavlju, stvorila je od Predraga Ejdusa velikog raskošnog glumca, nepresušne energije. Voljen i cenjen od kolega, studenata, publike, bio je jedinstven i neponovljiv - rekla je između ostalog Svetlana Bojković, prisećajući se prve saradnje, recitala u dramskoj sekciji 14. Beogradske gimnazije, upisa na Akademiju (gde Ejdus nije, na iznenađenje svih, prošao u prvom pokušaju), njegovog umetničkog stasavanja i toga kakav je partner bio na sceni.

Na njegova umetnička dostignuća, ali i ljudsku snagu, podsetila je Vida Ognjenović:

- Divila sam mu se što je imao taj iznutra šaržirani impuls života koji se nije dao slabosti već je kidisao na nju kao dete i opirao se kraju... Živeo je, radio, mislio, voleo i ne voleo, verovao i poricao, u stalnom paničnom bekstvu od svake običnosti. Kao izbeglica od svega običnog nastanio se na sceni gde je mogao nesmetano da neuobičava sve čega se dotakne.

Za Tatjanu Mandić Rigonat, smrt i Predrag Ejdus su nespojivi fenomeni, jer je prva asocijacija na njega zaljubljenost u život. Kako je rekla, bio je glumac preobražaja u sudbinu lika kojeg igra, strastvena, kombinacija žara nerva i intelektualnosti:

- Gluma za njega je bila igra duha, beskrajno traganje za slikama čoveka, s one strane dobra i zla, način otkrivanja sveta i ljudske dubine, spoznaja i samospoznaja, ispovest duše - zaključila je rediteljka, napominjući da veliki nemaju svoje naslednike, jer su neponovljivi.

Odanošću teatru i svojom ljubavlju Ejdus je bio član svih pozorišta, čak i onih u kojima nije igrao, smatra Jagoš Marković:

- Ovaj svod Narodnog pozorišta čuva seni najvećih. On ide tamo gde su Raša i Dobrica, Mira i Olivera, Žanka i Bobićka, ide u legendu koja čuva najveće vrednosti našeg duha, našeg jezika, naše umetnosti. Svojom igrom si pokazao da pozorišna umetnost nije prolazna, ti joj daješ večno trajanje - kazao je Marković i pročitao pesmu "Na Mihajlu" Iva Vojnovića.

POČAST I TELEGRAMI

U prepunom gledalištu Narodnog pozorišta poslednju počast Ejdusu odali su upravnici pozorišta - Branimir Brstina (Atelje 212) i Tamara Vučković (JDP), glumci Miodrag Krivokapić, Seka Sablić, Renata Ulmanski, Zijah Sokolović, Branko Cvejić, Dragan Mićanović, kompozitor Zoran Simjanović, likovni umetnik, profesor Čedomir Vasić, reditelji Zdravko Šotra i Srđan Karanović, Radoslav Zelenović, Vesna Pešić, Predrag Perišić, Borka Pavićević i mnogi drugi. Telegrami saučešća u Narodno pozorište stizali su i iz regiona, od Slobodana Unkovskog, Dina Mustafića, Zlatka Svibena, Nikole Ristanovskog...

ANEGDOTE ZA KNjIGU

Kao što postoji "Nušić u anegdotama", tako bi mogla da postoji knjiga "Peca u anegdotama" - istakla je Mandić Rigonat, prisetivši se prve probe "Ivanova" na kojoj je saopštio da želi da ima masku i sedu kosu, na šta mu je Bane Vidaković rekao da on jeste sed. - Peca mu svadljivo odgovara: "Nemoj da pričaš gluposti, ja sam plav". Na prvoj generalnoj pojavljuje se sa tonom senila u kosi, koju je i ukovrdžao. Liči na Ajnštajna. Ja se smejem, on se smejulji i malo ljuti, a do premijere nestaje veštačka belina i na sceni je samo srce lika koje kuca kroz svaki nerv Predraga Ejdusa.

novosti.rs

 

Otvoren 57. Oktobarski salon

Dragan Živadinov: Nas je mnogo više nego nacista

Horvat za angažovani teatar: Vratiti politiku u pozorište

Počinje 85. Vukov sabor

Ko to krije srpski srednji vek?

Čarolija dva violončela

Film "Izgrednici" srpski kandidat za Oskara

Leskovački festival filmske režije: Trka za "Žiku Pavlovića"

Viminacijum fest: Mitovi stari i novi

Narodna biblioteka: Misterija od 13 miliona knjiga!

 

 

 

second_buttonsecond_buttonsecond_buttonsecond_buttonsecond_buttonsecond_buttonsecond_buttonsecond_buttonsecond_buttonsecond_buttonsecond_button